”Razočaravajuća je odluka Ustavnog suda da ne insistira kod Vlade da identifikuje državne službenike koji su učestvovali u torturi nad građanima”, stav je izvršne direktorice NVO Akcija za ljudska prava, Tee Gorjanc-Prelević, koja je pred Ustavnim sudom zastupala Branimira Vukčevića i Momčila Baranina, žrtve policijske torture u Zlatarskoj ulici u Podgorici.

Ustavni sud je prethodno usvojio ustavne žalbe Vukčevića i Baranina i utvrdio da državno tužilaštvo nije djelotvorno istražilo policijsku torturu nad njima u noći posle protesta u oktobru 2015. godine i da Uprava policije nije sarađivala u identifikaciji odgovornih državnih službenika. Juče je, povodom izvršenja odluke u slučaju Branimira Vukčevića, većina sudija Ustavnog suda odbila predlog sudije izvjestioca da Ustavni sud utvrdi da odluka nije izvršena i obaveže Vladu da obezbijedi da Uprava policije sarađuje sa državnim tužilaštvom u identifikaciji policijskih službenika koji su odgovorni za torturu nad građanima.

”Predlog sudije izvjestioca Miodraga Iličkovića, koji su podržali sudije Mevlida Muratović i Milorad Gogić, bio je još jedan plemenit pokušaj da se kršenje ljudskih prava ipak ispravi u zemlji i da se brutalnosti crnogorske policije ne prikazuju pred Evropskim sudom za ljudska prava. Nažalost, većina sudija u Ustavnom sudu je ipak odlučila da se ne zamjera Vladi i tako propustila da ustavnu žalbu učini zaista djelotvornim pravnim lijekom”, smatra izvršna direktorica HRA.

HRA podsjeća da je Vlada Crne Gore pružila podršku svojim službenicima koji su mučili građane tako što nije obezbijedila njihovu identifikaciju, kao ni to da direktor Uprave policije, ministar unutrašnjih poslova i komandant SAJ-a podnesu ostavke zato što su njihovi službenici u Podgorici u oktobru 2015. godine brutalno isprebijali najmanje 30 nedužnih građana, među kojima i Milorada Martinovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina, koje je kao žrtve policijske torture prepoznao i Ustavni sud.

Žalosno je da se u zemlji, čiji građani imaju veoma prosvijećene stavove o apsolutnoj zabrani torture, tortura podržava na najvišem nivou vlasti. (Prema istraživanju koje je HRA sprovela 2012. godine, 79% građana Crne Gore je smatralo da se mora zabraniti svaka vrsta torture, čak i ako bi se koristila da se dođe do informacija koje bi spasile živote drugih ljudi. Crna Gora je u tom uvjerenju da mučenje treba apsolutno zabraniti bila najbliža stavu građana Francuske, Velike Britanije i Španije – detaljnije vidi:  https://www.hraction.org/2012/04/18/18-04-2012-istrazivanje-stavovi-o-torturi/.

Činjenica da u Upravi policije i danas rade svi koji su brutalno prebijali građane i koji su ih sakrili od krivičnog gonjenja podstiče dalju primjenu policijske torture u Crnoj Gori.