10/10/2016 ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNJENJA O OPŠTOJ PERCEPCIJI PROBLEMA MENTALNOG ZDRAVLJA I DISTANCI KOJU DRUŠTVO PRAVI U ODNOSU NA OSOBE SA MENTALNIM OBOLJENJIMA

7/10/2016 NAJAVA ZA PONEDELJAK: PRESS KONFERENCIJA – PREDSTAVLJANJE ISTRAŽIVANJA JAVNOG MNJENJA O OPŠTOJ PERCEPCIJI PROBLEMA MENTALNOG ZDRAVLJA I DISTANCI KOJU DRUŠTVO PRAVI U ODNOSU NA OSOBE SA MENTALNIM OBOLJENJIMA
07/10/2016
14/10/2016 BEZ POZIVA NA SASTANAK O ASISTENTIMA, NASTAVLJENO KRŠENJE ZAKONA
14/10/2016

10/10/2016 ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNJENJA O OPŠTOJ PERCEPCIJI PROBLEMA MENTALNOG ZDRAVLJA I DISTANCI KOJU DRUŠTVO PRAVI U ODNOSU NA OSOBE SA MENTALNIM OBOLJENJIMA

Na Svjetski dan mentalnog zdravlja nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) predstavile su rezultate istraživanja javnog mnjenja o opštoj percepciji problema mentalnog zdravlja i distanci koju društvo pravi u odnosu na osobe sa mentalnim oboljenjima. Istraživanje je sprovedeno u saradnji sa agencijom Ipsos Strategic Marketing, u okviru projekta „Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjima“ koga podržava Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. U istraživanju je učestvovalo 1020 punoljetnih građana Crne Gore iz 17 opština u Crnoj Gori. Istraživanje je sprovedeno na bazi CAMI skale – Stavovi zajednice prema mentalnim oboljenjima (Community Attitudes Toward the Mental Ill – CAMI, autori Taylor, Dear i Hall ). Skala sadrži 40 tvrdnji koje mjere četiri dimenzije: autoritarnost, dobronamjernost, socijalna ograničenja i stav zajednice prema mentalnom zdravlju. Ovoj skali su dodata pitanja u cilju provjere poznavanja činjenica o mentalnim bolestima.

Rezultati istraživanja su dostupni ovdje: Microsoft Power Point, PDF format

Na konferenciji su govorili Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA, Ljupka Kovačević, koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA i Radoje Cerović, psiholog, ističući sledeće:

Radoje Cerović: ”Istraživanje ukazuje na veliki stepen  neinformisanosti, tabuiziranost ove teme i predrasude. Neodlučnost u odgovorima ukazuje na težnju da se daju poželjni odgovori, što je najverovatnije posljedica straha i neznanja koji se odnose na ovu temu. Tendencija stigmatizacije i potreba za udaljavanjem, preovlađivanje stereotipa i retrogradnih stavova su samo neki od nalaza istraživanja. I u apsolutnom smislu i u poređenju sa BiH situacija je zabrinjavajuća, predrasude i retrogradni stavovi su  izraženiji u Crnoj Gori nego npr. u Bosni i Hercegovini, gdje je isto istraživanje sprovedeno (npr. da je najbolje izbeći nekog s mentalnim oboljenjem u BiH misli 32%, a u CG dvostruko više 64%). Posebno zabrinjavaju izraženo negativni stavovi mladih.”

Ljupka Kovačević: ”Iznenađuje podatak da u ovom istraživanju nije postojala značajna razlika u stavovima između muškaraca i žena. Postoji tendencija da  su žene blagonaklonije i više tolerantne prema mentalno oboljelima, ali to se sad nije pokazalo. Pokazalo se da je negativniji stav zajednice prema ženama koje su mentalno oboljele nego prema muškarcima. Naglašavam odgovornost državnih institucija, prije svega ministarstva zdravlja, koje sve ove godine nije preduzelo korake da smanji stigmatizaciju, diskriminaciju pacijenata s mentalnim oboljenjem uprkos jasnom prepoznavanju tog problema u Strategiji unapređenja mentalnog zdravlja 2004. godine. A u suštini, ministarstvo zdravlja i obrazovanja projektuju neznanje i nesenzitivnost izbjegavajući odgovornost.”

Tea Gorjanc-Prelević: ”Zabrinjavajuće je da gotovo dvije trećine stanovnika Crne Gore žive u ozbiljnom neznanju, ne raspolažu osnovnim činjenicama o mentalnim bolestima. Jedna trećina je ubijeđena u pogrešne stavove, a druga trećina ne zna – nema stav. Tako, jedna stamena trećina stanovnika  smatra da je mentalno oboljela osoba najčešće opasna za ljude oko sebe, da osoba koja se oporavila od mentalnog oboljenja nije sposobna da se vrati na posao, da osobi s istorijom mentalnog oboljenja treba zabraniti da obavlja javnu funkciju, do toga da je jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja nedostatak samodiscipline i snage volje, dakle da je osoba kriva što je bolesna. Neznanje je izvor diskriminacije, ono sprečava liječenje i ostvarivanje drugih ljudskih prava, pa se mora uraditi mnogo više na osvješćivanju ljudi da bi mogli da pomognu onima oko sebe, a i sami sebi.”

Istraživanje je pokazalo da čak 55% crnogorske javnosti pogrešno smatra da je homoseksualnost mentalni poremećaj. Ali kako je 2015. godine regionalno istraživanje pokazalo da čak 69,7% predstavnika opšte populacije CG smatra homoseksualnost bolešću, onda podaci dobijeni ovim istraživanjem ukazuju da je na tom planu ipak došlo do pozitivnog pomaka u proteklih godinu dana.