Povodom predloga Ombudsmana da se razmotri prekid kazne za B.Đ. koji se u zatvoru nalazi od 2005. godine zbog ubistva sudije, a zbog njegovog izuzetno lošeg zdravstvenog stanja, protestovali su NVO Udruženje sudija Crne Gore i NVO Institut za vladavinu prava (IVP), smatrajući da bi se prekidom kazne ”negativno uticalo na razvoj svijesti građana da se nezadovoljstvo sudskim odlukama i radom ne može iskazivati prijetnjama ili napadima na nosioce sudske vlasti” (Udruženje sudija), odnosno ”poslala loša poruka društvu i ohrabrili nezadovoljni da se obračunavaju sa sudijama” (IVP).
Bojazan pomenutih udruženja mogla bi biti opravdana da se ne radi o slučaju nepokretnog i neizlječivo oboljelog zatvorenika. Uvjereni smo da niko u eventualnom zakonitom činu milosrđa prema osobi u stanju u kome se nalazi B.Đ. ne može pronaći bilo kakvo ohrabrenje za vršenje krivičnih djela. Naprotiv, odluka o prekidu kazne u tom slučaju značila bi da smo postali društvo koje razumije da se svrha kažnjavanja ne postiže insistiranjem na tome da neizlečivo bolesni i nepokretni posljednje dane života moraju da provedu u zatvoru, koji uz to i nema zatvorsku bolnicu.
Podsjećamo javnost da je Ombudsman zatvoreniku B.Đ. predložio prekid kazne u skladu sa članom 36, st. 3 Zakona o izvršenju kazne zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti, prema kojem se ”zatvoreniku koji ima preko 50 godina života i koji je obolio od teže akutne bolesti ili se njegova hronična bolest pogoršala, zbog čega prijeti smrtni ishod, može odobriti na neodređeni vremenski period prekid izvršenja kazne zatvora, uz prethodno pribavljen nalaz i mišljenje nadležnog ljekarskog konzilijuma”. Ovaj predlog je u potpunosti usklađen sa preporukama međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava.[1]
Naglašavamo da se ne radi o predlogu da se zdravom čovjeku osuđenom za ubistvo da pomilovanje, već se radi o predlogu da se nepokretnom i neizlječivo oboljelom zatvoreniku od 77 godina omogući prekid kazne kako posljednje dane života ne bi proveo u zatvoru. Radi se o čovjeku koji više ne može samostalno da pomjera nijedan dio tijela, hranu prima samo u tečnom obliku, a tuđa njega u ovoj posljednjoj fazi života mu je neprekidno potrebna.
Aktivistkinje HRA i Juventas su B.Đ. posjećivale nekoliko puta u posljednjih pet godina i uvjerile se da je njegovo fizičko stanje svaki put naočigled bivalo drastično lošije.
Ministarstvo pravde i Zavod za izvršenje krivičnih sankcija su dužni da u skladu sa zakonom i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Savjeta Evrope, i B.Đ. i svakom drugom zatvoreniku/ci u stanju sličnom njegovom obezbijede neprekidnu i specifičnu njegu u posljednjoj fazi života i odobre prekid izvršenja kazne na osnovu mišljenja ljekarskog konzilijuma.
Prema našim saznanjima, zdravstveno stanje B.Đ. se pogoršalo i od Ombudsmanovog mišljenja od 9. maja ove godine. Apelujemo na upravu ZIKS i Ministarstvo pravde da po potrebi hitno angažuju ljekarski konzilijum, u skladu sa zakonom, i odluče o prekidu kazne, imajući u vidu i predlog Ombudsmana.
HRA i Juventas naravno najoštrije osuđuju ubistvo sudije Milorije Đukić-Pejović i žale zbog toga. Zalažemo se posebno da se unaprijedi bezbjednost u zgradama svih sudova, tužilaštava, i njihovoj okolini, kao što je to obećano neposredno posle te tragedije 2005. godine. Podsjećamo i da je krivičnim djelima Sprječavanje službenog lica u vršenju dužnosti, Napad na službeno lice u vršenju dužnosti, Ometanje pravde, Teško ubistvo – propisano posebno strogo kažnjavanje svake vrste napada na sudije, odnosno ometanja sudija u vršenju njihove dužnosti.
Za HRA Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica
Za Juventas Ivana Vujović, izvršna direktorica
[1] Ombudsman se pozvao na zabranu mučenja i drugog zlostavljanja na osnovu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima, kao i na standarde Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i drugog nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja kojima je preporučen prekid kazne kod terminalno oboljelih zatvorenika. Pored toga, prekid kazne u takvim slučajevima preporučuje i Svjetska zdravstvena organizacija (Health in Prisons, A WHO Guide to the essentials in prison health, WHO Europe 2007, str. 69, Kancelarija UN za droge i kriminal (HANDBOOK on prisoners with special needs, UNODC, 2009) i Komitet ministara Savjeta Evrope (Council of Europe’s Committee of Ministers Recommendation R (98) 7 on the Ethical and Organisational Aspects of Health Care in Prison, čl. 51).
