Izmjene zakona o pravosuđu i Ustavnom sudu koje su usvojene bez javne rasprave predstavljaju još jednu propuštenu priliku da se usvoje sve neophodne garancije za depolitizaciju pravosuđa i Ustavnog suda. Izmjene su se zadržale, uglavnom, na formalnim usklađivanjima sa promjenama Ustava.
(1) Neopravdano je izigran ustavni princip da se sudije Ustavnog suda i članovi Sudskog savjeta biraju u Skupštini kvalifikovanom, 2/3 većinom, tako što je omogućeno skupštinskom odboru (ili odborima) da prostom većinom prisutnih članova, tj. glasovima koalicije na vlasti, utvrde predlog tačno onoliko kandidata koliko Skupština bira. Nije predviđeno ni šta će se desiti ako Skupština odbije servirane kandidate?! U svjetlu izostanka zakonske obaveze za nadležni odbor da kvalifikovanom većinom svih članova utvrđuje kandidate i tako obezbijedi da i opozicija učestvuje u toj prethodnoj selekciji, suštinski je nebitno koji će sada konkretno odbor utvrđivati te kandidature.
(2) Poražavajuće je što su iz zakona izostale i odredbe o sprečavanju sukoba interesa, pa je tako omogućeno da “ugledni pravnici” u Sudskom i Tužilačkom savjetu, kao i sudije Ustavnog suda budu i političari, odnosno dojučerašnji političari, politički angažovani ili povezani, kao i da svi budu osobe u najbližem srodstvu sa predstavnicima izvršne ili sudske vlasti.
Posebno je porazno to što ni poslanički klubovi, kao ni predlagač zakona, nijesu smatrali da je potrebno da se uvede odredba o sprečavanju sukoba interesa, kojima bi se dosljedno isključio politički ili drugi neprimjeren uticaj na nepristrasan i nezavisan rad Sudskog i Tužilačkog savjeta, odnosno Ustavnog suda. Na osnovu toga se može zaključiti da se svi zajedno nadaju da će u Sudski i Tužilački savjet, odnosno u Ustavni sud uspjeti da uvedu ”svoje”, politički povezane kandidate.
Takođe je, bez obzira na kratak rok za donošenje ovih zakona, trebalo iskoristiti priliku i usvojiti odredbe s kojima se kasni već više godina, a kojima bi se:
a) omogućilo redovno ocjenjivanje sudija i tužilaca i obavezali sudski i tužilački savjet da uvedu precizna mjerila za ocjenu kriterijuma za izbor i napredovanje i odgovornost sudija;
b) ustanovila nadležnost redovnih sudova za odlučivanje u prekršajnim postupcima, u skladu sa Zakonom o prekršajima koji je usvojen prije više od dvije godine, i u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima koja na to obavezuje već skoro deset godina.
Ovo su izuzetno značajna pitanja čije zanemarivanje i dalje odlaganje nema opravdanja.
Nažalost, propuštena je prilika da se izmjenom zakona o Ustavnom sudu ustavna žalba učini djelotvornim pravnim sredstvom u skladu sa jasnim stavovima Evropskog suda za ljudska prava iz presuda u odnosu na Crnu Goru.
S druge strane, pozitivna je odluka predlagača da prihvati amandmane klubova poslanika Pozitivne CG, SNP-a, kao i poslanice Jelisavete Kalezić i poslanika Andrije Popovića i odustane od zastrašujuće odredbe člana 10 Predloga zakona o Ustavnom sudu kojom se pokušala uvesti obaveza Ustavnog suda da obustavi postupak, a odluku o neustavnosti ili nezakonitosti propisa ne objavi, ako donosilac propisa prihvati da neustavni propis izmijeni. Posebno smo apelovali da se preispita ova odredba, kojom bi se ugrozio pravni poredak i posljedice kršenja ljudskih prava oprostile na štetu oštećenih građana. Pozitivno je i to što je uveden rok za odlučivanje Ustavnog suda od 18 mjeseci, što će, nadamo se, spriječiti praksu da Ustavni sud odlučuje u roku od preko pet godina. Takođe, biće omogućeno sudijama Ustavnog suda da objave izdvojeno mišljenje prilikom donošenja odluke, što je HRA predlagala još 2008, jer je izuzetno značajno za razvoj sudske prakse, demokratizaciju Ustavnog suda i poštovanje ličnog i stručnog integriteta sudija toga suda.
HRA je kritikovala rješenje da samo Udruženje pravnika Crne Gore, odnosno Udruženje tužilaca, kao organizacije civilnog društva steknu pravo predlaganja dva člana Tužilačkog savjeta, pa je predložila da se pravo predlaganja kandidata otvori i za druge NVO. Međutim, pozdravljamo usvojeno rješenje, koje je predložio SNP, a to je da se ovi kandidati biraju na osnovu javnog poziva, kakav je slučaj kod izbora članova Sudskog savjeta van reda sudija.
HRA je predlagaču i poslaničkim klubovima uputila 59 obrazloženih amandmana na četiri predložena zakona o izmjenama zakona o sudovima, o sudskom savjetu, državnom tužilaštvu i ustavnom sudu, od kojih je bilo predloženo osam, a usvojena su samo dva. Naše sugestije su se u velikom broju predloga odnosile na uvođenje redovnog i objektivnog ocjenjivanja sudija i tužilaca, kao i poboljšanje djelotvornosti zaštite ljudskih prava pred Ustavnim sudom, što sve ostaje zadatak za sljedeće izmjene tih zakona.
