Akcija za ljudska prava je juče predložila Ministarstvu rada i socijalnog staranja povlačenje Predloga strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite iz procedure da bi se odgovarajuće unaprijedio.
Predlog strategije je izrađen prije usvajanja i stupanja na snagu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, što je dovelo do toga da ne bude usaglašen sa Zakonom i da važna pitanja, koja su se iskristalisala prilikom procesa usvajanja Zakona – kao što je pitanje sprječavanja zloupotrebe prava – ne budu obuhvaćena ili odgovarajuće tretirana.
Predlogu strategije nije prethodila sprovedena analiza ispunjenosti mjera i ciljeva predviđenih prethodnom Strategijom razvoja socijalne i dječije zaštite. Logično je i u skladu s dobrom demokratskom praksom, da se prije usvajanja novih strategija pošteno ispita i objavi u kojoj su mjeri ispunjeni prethodno postavljeni ciljevi.
U predlogu strategije se navode zastarjeli i netačni podaci, kao i kontradiktorni navodi o ključnim temama, kao što je pitanje pravične raspodjele socijalnih davanja. Tako se, u okviru posebnog cilja 1 – Unaprijeđenje zaštite siromašnih građana – navodi: „Analize ukazuju da je materijalno obezbjeđenje porodice dobro usmjereno na siromašne građane, te da je Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti predviđen adekvatan sistem provjere imovnog stanja građana.“ Suprotno tome, u poglavlju „Polazne osnove“ navodi se: „Zaštita porodice i pojedinca zahtijeva bolji pristup, targetiranje i adekvatnost materijalnih davanja, kao i poboljšanje monitoringa i praćenja potreba za materijalnim davanjima“, odnosno: „Programi aktivacije mogli bi da omoguće jasno razdvajanje korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, koji su angažovani u sivoj ekonomiji, od onih koji realno nemaju prihode niti posao.“
Akcionim planom su predviđeni predugi rokovi za primjenu mjera, koje je neophodno skratiti imajući u vidu hitnost situacije u kojoj je neophodno djelovati. Primjera radi, rok za razvoj mjere aktivacije za uključenje u programe zapošljavanja i radnog angažovanja radno sposobnih korisnika materijalnog obezbjeđenja treba skratiti sa kraja 2014. na kraj 2013, jer je materijalno obezbjeđenje porodice radno sposobnim korisnicima zakonom već ograničeno na 9 mjeseci godišnje, ili, skratiti rok za uspostavljanje usluge socijalne i dječje zaštite u lokalnim zajednicama (npr. dnevni centri, prihvatilišta/skloništa, SOS telefoni i dr.) imajući u vidu da u međuvremenu nije sistemski riješeno pitanje zbrinjavanja beskućnika i drugih lica u stanju posebne ugroženosti.
Strategijom je neophodno detaljnije predvidjeti reformu centara za socijalni rad i planirati adekvatno zbrinjavanje tzv. socijalnih pacijenata koji trenutno žive u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, iako njihovo mentalno stanje ne zahtijeva dalju hospitalizaciju.
Dopis upućen Ministarstvu rada i socijalnog staranja preuzmite ovdje.
