Akcija za ljudska prava učestvovala je u raspravi na temu „Ustav Crne Gore – pet godina kasnije“, održanoj danas, 21.12.2012, na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, u organizaciji Udruženja pravnika Crne Gore.
Izvršna direktorica, g-đa Tea Gorjanc Prelević podsjetila je da je Akcija za ljudska prava aktivno učestvovala u javnoj raspravi u procesu donošenja Ustava 2007. godine i da je već u novembru 2007, podnijela Inicijativu za promjenu Ustava u dijelu odredbi o nezavisnosti sudstva, državnog tužilaštva, Ustavnog suda i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao i za dopunu garancija ljudskih prava, koja tada nije naišla ni na kakvu reakciju.[1]
Nažalost, 2007. smo dobili smo Ustav koji garantuje manje prava od Male povelje o ljudskim i manjinskim pravima, koja je važila u bivšoj državnoj zajednici Srbije i Crne Gore. Ustav ne sadrži potpunu garanciju prava na život, pravo na žalbu sudu u svakom slučaju lišenja slobode (habeas corpus), zabranu ponižavajućeg i nečovječnog kažnjavanja, zabranu zatvaranja zbog duga, pravo na djelotvorni pravni lijek, dovoljne garancije pravičnog suđenja, itd. S druge strane, garantovano je pravo na naknadu štete zbog objavljivanja netačne informacije, suprotno međunarodnom standardu slobode izražavanja i odredbama domaćeg Zakona o obligacionim odnosima, dok, na primjer, nije garantovano pravo na naknadu štete zbog mučenja, koje je samo po sebi, međunarodno priznato ljudsko pravo.
I sada, pet godina kasnije, postojeća Ustavna reforma neće popraviti sve ozbiljne nedostatke Ustava u pogledu garancija ljudskih prava, niti će unaprijediti garancije nezavisnosti Ombudsmana, tako što bi se i on ili ona birali kvalifikovanom (2/3) većinom, iako je i na sve to blagovremeno ukazala i Venecijanska komisija.
Međutim, i ovu krnju reformu treba iskoristiti da se zaista promjeni politički način izbora predsjednika Vrhovnog suda i sudija i predsjednika Ustavnog suda, koji su omogućavali da ove osobe postavlja isključivo vlast, i da se unaprijedi status i način izbora državnih tužilaca.
U odnosu na aktuelne izmjene Ustava zalažemo se za usvajanje preporuka Venecijanske komisije, ali insistiramo i na istovremenoj izmjeni pratećih zakona, kojima će se predvidjeti da članovi Sudskog savjeta van reda sudija budu pravnici, koji nisu politički angažovani ili povezani, ili u drugom konfliktu interesa, i kojima će se predvidjeti kvalitetan postupak kandidovanja ovih članova Savjeta, kao i sudija Ustavnog suda, sa ciljem da izabrani budu stručne i politički nezavisne osobe. Zalažemo se da se zakonom obezbijedi da u postupku kandidovanja članova Sudskog savjeta van reda sudija učestvuju nevladine organizacije.
Ističemo da je u svom mišljenju i Venecijanska komisija naglasila važnost istovremenih zakonskih promjena kojima bi se ”unaprijedio proces izbora sudija i tužilaca”, kao i ”efikasnost i transparentnost disciplinskih postupaka protiv tužilaca i sudija” za što se Akcija za ljudska prava takođe godinama zalaže.[2]
Nezvanični prevod mišljenja Venecijanske komisije o dvije grupe Ustavnih amandmana, usvojenog 14-15. decembra 2012. godine preuzmite ovdje.
[1] Inicijativu je podnijela radna grupa Akcije za ljudska prava: prof. dr Nebojša Vučinić, sada sudija Evropskog suda za ljudska prava, mr Emilija Durutović, sudija Vrhovnog suda u penziji (prva žena izabrana za sudiju Vrhovnog suda Crne Gore), dr Radomir Prelević, advokat, sada i predsjednik Senata Udruženja pravnika Crne Gore i mr Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorka Akcije za ljudska prava. Više detalja u knjizi ”Međunarodni standardi ljudskih prava i ustavne garancije u Crnoj Gori”, Akcija za ljudska prava, Podgorica, februar 2008. godine: https://www.hraction.org/wp-content/uploads/knjiga-cg.pdf
