25/11/2010 Saopštenje povodom novog napada na Slobodana Pejovića, svjedoka zločina deportacije izbjeglica 1992. godine

Predlog reforme odgovornosti za povredu časti i ugleda u Crnoj Gori
24/11/2010
30/11/2010 ND Vijesti: Ne može pravosuđe jednim okom da gleda u izvršnu vlast
30/11/2010

25/11/2010 Saopštenje povodom novog napada na Slobodana Pejovića, svjedoka zločina deportacije izbjeglica 1992. godine

Akcija za ljudska prava izražava zabrinutost povodom najnovije prijetnje Slobodanu Pejoviću, nekadašnjem policijskom inspektoru i svjedoku zločina deportacije izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore.

Ovo je jedanaesto ugrožavanje sigurnosti kome je Pejović izložen u Crnoj Gori od 1992. godine, kada je odbio da učestvuje u zločinu deportacije izbjeglica “po službenoj dužnosti”. O svim dosadašnjim neistraženim i nekažnjenim prijetnjama i napadima obavijestili smo Specijalnog izvjestioca Ujedinjenih nacija za zaštitu osoba koje se zalažu za ostvarenje ljudskih prava, kao i druge međunarodne organizacije. Od Vrhovnog državnog tužioca tražili smo 2009. da obezbijedi zaštitu za Pejovića, što je poslije izvjesnog odugovlačenja i učinjeno krajem prošle godine, pošto je isto zahtijevalo i 77 nevladinih organizacija iz regiona.

U današnjem tekstu objavljenom u državnom listu “Pobjeda” sugerisano je da je u pitanju krivično djelo koje se “po kaznenim odredbama tretira kao oštećenje tuđe stvari i goni po privatnoj tužbi”. Na ovaj način se prikriva suština progona kojem je izložen Pejović i njegova porodica i amnestira država koja je odgovorna da po službenoj dužnosti istraži i krivično goni počinioce krivičnog djela Ugrožavanja sigurnosti koje se prema Pejoviću vrši u kontinuitetu.

Poražavajuće je za državu koja sebe smatra dostojnom evropskog demokratskog društva, posvjećenog zaštiti ljudskih prava, da dopušta kontinuirane pritiske na svjedoka ratnog zločina koji, između ostalog, pokazuje i da nisu svi zaposleni u policiji i ANB slijepo slušali naređenja usmjerena na ratni zločin, već svoju savjest, u skladu i sa tada važećim međunarodnim i domaćim humanitarnim i krivičnim pravom.

Napuštanje Crne Gore Slobodana Pejovića i njegove porodice bio bi krajnji pokazatelj da je država i skoro dvadeset godina posle ratova nemoćna pred onima koji su zločin izvršili i koji se i danas time ponose. Smatramo da bi otkrivanje i kažnjavanje onih koji kontinuirano ugrožavaju Pejovića moralo biti u najvišem državnom interesu. Kako je to do danas izostalo, sasvim su razumne sumnje da učinioci zapravo uživaju državnu zaštitu.