13/04/2010 – Evropski sud za ljudska prava ponovo utvrdio odgovornost Srbije zbog neizvršavanja presuda – u slučaju Krivošej neažuran sud majci godinama nije omogućio da viđa dijete

17/04/2010 Predavanje “Pojam i značaj tranzicione pravde – s posebnim osvrtom na Crnu Goru”
16/04/2010
23/04/2010 Povodom ustavne žalbe zbog onemogućavanja majci, Milijani Milić, da pristupi pretkrivičnim spisima povodom smrti njenog sina Nikole
24/04/2010

13/04/2010 – Evropski sud za ljudska prava ponovo utvrdio odgovornost Srbije zbog neizvršavanja presuda – u slučaju Krivošej neažuran sud majci godinama nije omogućio da viđa dijete

Evropski sud za ljudska prava donio je 13. aprila 2010. godine presudu u predmetu Krivosej v Serbia u kojoj je utvrđeno da je država Srbija prekršila pravo Ane Krivošej na pravično suđenje (suđenje u razumnom roku) predviđeno članom 6 stav 1 Evropske  konvencije o ljudskim pravima i pravo na poštovanje porodičnog života garantovano članom 8 Konvencije. Gospođa Krivošej obratila se predstavkom Evropskom sudu navodeći da pravosnažna presuda Opštinskog suda u Nišu, kojom je 2002. godine utvrđeno njeno pravo da viđa svoje dijete, nije izvršena.

Ova presuda je još jedna u nizu presuda Evropskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđena odgovornost Srbije zbog neizvršenja ili neefikasnog izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, što ima posebno teške posljedice u slučajevima u kojima to znači uskraćivanje prava roditelja na kontakt sa djetetom, odnosno povredu prava na porodičan život (vidjeti presude V.A.M. protiv Srbije, Tomić protiv Srbije).

U slučaju Krivošej, Evropski sud je utvrdio da opšinski sud u Nišu punih pet godina nije obezbijedio izvršenje presude koja je bila izvršna; da je majka do 2007. godine sporadično uspijevala da vidi dijete, a od 2007. godine ni jednom, a da je za sve to vrijeme sud samo jednom odlučio da kazni oca djeteta zbog odbijanja da omogući majci pristup djetetu u skladu sa sudskom presudom, ali da ni tu kaznu nije izvršio. Domaći sud je posebnu neažurnost i nemarnost pokazao od 2005. do 2008. godine kada je izgubio spise predmeta. U međuvremenu, Centar za socijalni rad je obavještavao sud o odbijanju oca da omogući susret majke i djeteta, kao i da se otac sa djetetom i oselio iz Niša. Sve navedene činjenice Evropski sud je posebno cijenio i našao da nadležni državni organi nisu učinili sve što je bilo u njihovoj moći, a što se od njih razumno moglo očekivati, da zaštite legitiman interes majke da održi i razvije vezu sa svojim djetetom, kao i djetetov interes da bude u vezi sa majkom. Zbog neažurnosti domaćeg suda, neizvršenja presude i nedostatka efikasnih prinudnih mjera, Evropski sud je utvrdio da je došlo do kršenja članova 6 i 8 Evropske konvecije o ljudskim pravima i naložio Srbiji da u najkraćem roku izvrši presudu i isplati podnositeljki predstavke naknadu nematerijalne štete u iznosu od 7.300 eura.

Iako je tužena država pozvala sud da odbije predstavku zbog činjenice da nisu bili iscrpljeni pravni ljekovi (nije bila podnijeta ustavna žalba), sud je odbio ovaj prigovor jer je predstavka podnijeta nekoliko dana prije nego što je ranije, u presudi Vinčić, utvrdio da je ustavna žalba u Srbiji postala djelotvorni pravni lek (7.8.2008. godine).

Presuda je dostupna na engleskom jeziku na sajtu Evropskog suda za ljudska prava (www.echr.coe.int), a na srpskom će biti dostupna na sajtu Zastupnika države Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava (http://www.zastupnik.gov.rs).

Više informacija o pravu na zaštitu porodičnog života i prava na suđenje u razumnom roku pogledajte na internet stranici Akcije za ljudska prava (/?page_id=230 i /?page_id=178).