16/11/2017 VIJEĆE USTAVNOG SUDA IZ NEPOZNATIH RAZLOGA NIJE USVOJILO ŽALBU NOVINARA TUFIKA SOFTIĆA – ODLUČIĆE SJEDNICA SVIH SUDIJA

Kategorija / Category: saopštenja

Članovi vijeća Ustavnog suda Crne Gore juče su iz nepoznatih razloga glasali protiv predloga sudije izvjestioca Miodraga Iličkovića da se usvoji ustavna žalba novinara Tufika Softića zbog propusta države da sprovede djelotvornu istragu pokušaja njegovog ubistva, pa će o ovom slučaju uskoro odlučivati sjednica svih sudija Ustavnog suda.

Nadamo se da će većina sudija Ustavnog suda Crne Gore primjeniti svoju nadležnost da zaštite ljudska prava novinara Tufika Softića. Oni bi trebalo da imaju u vidu i da su zbog nedostatka sprovođenja ozbiljne istrage u dva slučaja napada na Softića, i njegove koleginice i kolege novinari, kao i cjelokupna crnogorska javnost, izloženi pogubnom uticaju na slobodu izražavanja i povjerenje u sposobnost države da ostvari vladavinu prava.

Podsjećamo da je Ustavni sud nedavno u tri slučaja utvrdio da je državno tužilaštvo propustilo da sprovede djelotvorne istrage policijskog zlostavljanja, postupajući po ustavnim žalbama koje je HRA podnijela za Milorada Martinovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina. Jutros su Vijesti objavile da je Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković navodno uputio protestno pismo predsjedniku vijeća Ustavnog suda Dragoljubu Draškoviću, u kojem je osporio nadležnost tog suda da naređuje državnom tužilaštvu. HRA je jutros zahtijevala od VDT g. Stankovića da objavi to pismo koje smatramo da je od najvećeg javnog interesa.

U slučaju Softić je sudija Osnovnog suda u Podgorici, Milena Brajović, utvrdila da je zbog propusta državnog tužilaštva da sprovede djelotvornu istragu Softiću prekršeno ljudsko pravo na zaštitu života i zaštitu od zlostavljanja, i dosudila mu 7.000 eura naknade štete za pretrpljene duševne bolove. Protiv te prvostepene odluke Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države je izjavio žalbu (čiji smo najvažniji dio prikazali ranije na našem FB zidu), pa se tek očekuje sudbina ove presude koja sada zavisi od odluke drugostepenog suda – Višeg suda u Podgorici.

HRA smatra da ne postoji ni jedan opravdani razlog za brojne propuste nadležnog državnog tužilaštva i policije u istrazi pokušaja ubistva Tufika Softića.

Na ove propuste smo blagovremeno ukazali prvo VDT-u Ivici Stankoviću, a zatim i Ustavnom sudu u ustavnoj žalbi, kao i redovnom sudu u tužbi za naknadu štete:

  • istraga pokušaja ubistva novinara Tufika Softića je otvorena tek sedam godina posle napada na njega (1.11.2007 – 18.07.2014);
  • Osnovni državni tužilac (ODT) u Beranama, nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, da bi spriječio bjekstvo izvršilaca i pomagača (čl. 243 u vezi čl. 230 ZKP-a, list RCG 47/06);
  • ODT u Beranama i istražni sudija nijesu izašli na lice mjesta, po obavještenju policije, iako je to bila njihova dužnost (čl. 246 ZKP-a, list RCG 47/06);
  • ODT u Beranama nije obezbijedio da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao lica koja su mogla imati veze sa napadom – dvojica od njih su saslušana tek sedam godina kasnije, a treći nikad i nije saslušan;
  • ODT u Beranama nije dao nalog istražnom sudiji da se izvrši pretres stanova, prostorija, automobila lica koja je Tufik označio kao sumnjiva (prema čl. 247 i 248 ZKP-a ovo je obavezno kada se radi o NN izvršiocu, list RCG 47/06);
  • ODT u Beranama je saslušao oštećenog Tufika Softića prvi put tek sedam godina posle napada, 2014. godine, iako je tužilac imao pravo i profesionalnu obavezu da to uradi odmah (čl. 243 ZKP-a, list RCG 47/06);
  • nikada nije saslušan u svojstvu svjedoka vlasnik prostorija u kojima su pronađene palice 2007. godine, kojima je pretučen Tufik, a na okolnosti kako su dospjele kod njega, ko ih je ostavio kod njega, odakle mu;
  • tek nakon 6 godina od pronalaska palica, 2013. godine, urađena je njihova DNK-a analiza i poređenje sa DNK-a profilom Softića;
  • nije odmah pokušano da se izuzme DNK materijal napadača sa Softića, iako je Softić udaren rukom napadača u predjelu svoje ruke (čl. 230 i 243 ZKP-a, Sl. list RCG 47/06);
  • nije urađen DNK profil osumnjičenog i upoređen sa DNK profilom nađenih bejzbol palica, obzirom da je njega Softić označio kao sumnjivog;
  • ODT u Beranama i policija su napravili i propust utoliko što povrede Softića nijesu fotografisane odmah nakon što su nanijete (izgled povreda, tačna lokalizacija, rastojanje, oblik), kako bi se moglo precizirati sredstvo nanošenja povreda;
  • nakon otvaranja istrage i kvalifikacije djela kao pokušaj ubistva, tužilac u Bijelom Polju nije tražio od sudije za istragu određivanje mjera tajnog nadzora prema okrivljenima, kako bi se stvorila mogućnost prikupljanja eventualno novih dokaza (čl. 159 ZKP-a, list CG 49/10);
  • nejasna je neaktivnost od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, tokom koje nisu preduzimane nikakve radnje od strane policije i tužilaštva u Beranama u fazi izviđaja (3.3.2008 – 15.08.2013);
  • takođe, i nakon otvaranja istrage, nijesu preduzimane nikakve mjerodavne aktivnosti od 20.10.2014. godine pa do 1.04.2015. godine, od 1.04.2015. do 28.10.2015. kada je istraga obustavljena.

Ako bude potrebno, sve ove razloge ćemo ponoviti i dokumentovati i Evropskom sudu za ljudska prava. Taj sud se, sudeći po dosadašnjoj praksi, ne bi dvoumio oko toga da li su Softiću prekršena ljudska prava.