Viši sud se pozvao na pravni stav Vrhovnog suda Crne Gore od 27.6.2019. godine o tome da redovni sudovi nisu nadležni da ispituju zakonitost odluka Skupštine Crne Gore, iako načelni pravni stavovi nijesu izvor prava i za sud nijesu obavezujući.
Viši sud je pri tom ignorisao čl. 14 Zakona o sudovima i već ustanovljenu sudsku praksu Vrhovnog suda Crne Gore da ovakvi sporovi spadaju u sudsku nadležnost i da je osnovni sud nadležan da u njima sudi (vidjeti npr. odluku Rev. br. 897/17, po tužbi Slavice Striković zbog izbora njenog protivkandidata u Savjet Agencije za elektronske medije, i odluku R. br. 1688/16, kojom je poništena odluka Skupštine opštine Rožaje).
Ignorisan je i stav Ustavnog suda da su u ovoj stvari nadležni redovni sudovi i da je Đurović trebalo da sačeka njihovu odluku prije obraćanja Ustavnom sudu (odluka U-III br. 225/18 od 27.3.2018, kojom je odbačena ustavna žalba Đurovića zbog nezakonitog razriješenja članstva u Savjetu RTCG).
Očekujemo da Osnovni sud ponovi svoju odluku i Goranu Đuroviću obezbijedi pravo na pravni lijek i pravo na pristup sudu, u skladu sa Zakonom o sudovima i dosadašnjom sudskom praksom, nasuprot spornom načelnom stavu Vrhovnog suda kojim se proizvoljno ograničava pravo na pristup sudu. Ističemo da načelni stav Vrhovnog suda i odluka Višeg suda kojom je prihvaćen dodatno ukazuju da se u slučaju nezakonitog razrješenja Gorana Đurovića iz Savjeta RTCG radi o nedostatku djelotvornog pravnog lijeka za zaštitu slobode izražavanja i o uskraćivanju prava na pravično suđenje, što je on i predočio u predstavci koju je tom sudu podnio protiv Crne Gore 27.7.2018. godine.
Pravnu zaštitu Gorana Đurovića u ovim postupcima obezbjeđuje Akcija za ljudska prava u saradnji sa Media Law Defence Initiative iz Londona. Advokat Gorana Đurovića je Dalibor Tomović.
