S velikom tugom opraštamo se od naše drage saradnice Sovjetke Režić, sudije Županijskog suda u Splitu i aktivistkinje za ljudska prava i humanizam u svakoj prilici.
Od početka 90-ih do penzije gospođa Režić je bila sudija Građanskog odjeljenja Županijskog suda u Splitu. Zbog neslaganja s tadašnjom vladajućom političkom praksom i čistkama u pravosuđu po političkoj i nacionalnoj liniji trpjela je pritiske i prijetnje. Njen izbor za predsjednicu Županijskog suda 2005. godine onemogućen je anonimnom krivičnom prijavom koja je protiv nje podnijeta zbog navodne zloupotrebe položaja, da bi je tek 2007. godine Općinsko državno odvjetništvo u Splitu oslobodilo tih sumnji.
Gospođa Režić se u penziji bavila praćenjem postupaka procesuiranja ratnih zločina i pisanjem o tome u organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Od 2016. godine bila je članica Upravnog odbora organizacije ”Documenta” u Zagrebu i članica Lige antifašista Hrvatske. U tekstu „Prvih 10 godina procesuiranja ratnih zločina u Republici Hrvatskoj 1991-2000.“ zapisala je:
„Užasavajuća je pomisao, ma koliko rat bio nečovječan i ma kakve se sve niske strasti u njemu probude, da je i pred sudom jedan život vrjedniji od drugoga. I to samo zbog toga što se jedan zove Ante, Ivan, Franjo, a drugi Jovan, Đorđe, Milenko! Rekli bi neki: nije to ni čudno kada predsjednik najvišeg pravosudnog tijela u Republici Hrvatskoj izrijekom upućuje svoje kolege i svekoliku javnost da Hrvati nisu mogli biti počinitelji zločina u ratu, što ostrašćeni pojedinci, među kojima je nažalost bilo i nositelja pravosudne dužnosti, tumače tako da nije grijeh učiniti zlo pripadniku drugog naroda, vjere ili, naprosto, uvjerenja. Ali, treba biti optimist i vjerovati da će ozbiljna narušenost jednakosti svih građana pred zakonom u budućnosti biti eliminirana i da će sudovi u Republici Hrvatskoj u tom duhu tumačiti i primjenjivati propise.”
Akcija za ljudska prava podsjeća i na njeno živopisno izlaganje na regionalnom skupu u Podgorici 2010. godine o primjeni evropskih standarda slobode izražavanja (dostupno na: https://www.hraction.org/wp-content/uploads/2017/01/hra-reforma_odgovornosti_za_klevetu_i_uvredu.pdf, str. 79-84). Pročitajte ga i upoznajte sudiju koja je umjela da koristi poeziju i humor kao argumentaciju i koja se nije libila da javno stane u odbranu ljudskosti i ‘90. tih godina, kada se to i doslovce obijalo o glavu. Njena hrabrost, čovječnost i životna radost ostaju nam dragocjena inspiracija.
