Crna Gora je prema svom Ustavu država socijalne pravde (čl. 2), odgovorna za uspostavljanje socijalne pravde (Preambula), koja obezbjeđuje materijalnu sigurnost onima koji su nesposobni za rad i nemaju sredstava za život (čl. 57, st. 2). Međutim, realnost je daleko od Ustava.
U praksi, mnogo veći broj građanki i građana Crne Gore jedva sastavlja kraj s krajem od 53.772 onih koji zvanično spadaju ispod linije siromaštva, a koji čine 8,6% stanovništva prema posljednjim procjenama MONSTAT-a iz 2013. godine, a na osnovu procjene potrošnje odrasle osobe od 186,45 eura mjesečno.
Iznosi socijalnih davanja i dalje su višestruko manji od iznosa koji je neophodan za preživljavanje od gladi, a kamoli za “materijalnu sigurnost” koju predviđa Ustav. Iznos prosječne neto plate od 511 eura (MONSTAT, avg. 2018) ni blizu ne može da obezbijedi troškove života četvoročlane porodice. Vrijednost minimalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu, koja se obračunava na nov i vrlo restriktivan način, iznosi 639 eura (sept. 2018), dok socijalna pomoć – materijalno obezbjeđenje za četvoročlanu porodicu godinama iznosi samo 108 eura.
Crna Gora do danas nije uradila ništa da ispuni preporuke UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava iz decembra 2014. godine da poveća iznose socijalnih davanja i obezbijedi odgovarajući životni standard za socijalno ugrožene, posebno nezaposlene, starije i osobe sa invaliditetom i odgovarajuće riješi problem ljudi koji žive u psihijatrijskoj bolnici u Kotoru jer nemaju gdje drugo.
Neprihvatljivo je obrazloženje da u budžetu nema dovoljno novca, jer je jasno da ga ima, ali i da se nenamjenski troši. Istraživanje koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) sproveo u saradnji sa HRA, pokazalo je da je iz državnog budžeta u 2017. godini izdvojeno gotovo dva miliona eura za jednokratnu socijalnu pomoć, od čega je samo 700.000 eura dodijeljeno najugroženijima. Skoro dvostruko više je kroz netransparentne procedure podijeljeno zaposlenima u državnim institucijama i ministarstvima za poboljšanje njihove materijalne situacije, kupovinu u marketima, za 8. mart, Novu godinu, zimnicu, itd.
Imajući u vidu da je budžetom za 2018. godinu ponovo predviđeno skoro dva miliona eura (1.965.000,00) za jednokratnu socijalnu pomoć, apelujemo da se detaljno preispita nenamjensko trošenje sredstava i obezbijedi da u 2018. i 2019. godini novac iz budžeta odlazi onima kojima je zaista neophodan, u cilju ostvarenja Ustavom zagarantovane socijalne pravde svima.
