14/12/2016 JOŠ JEDAN UDARAC NA NOVINARA TUFIKA SOFTIĆA

BEZBJEDNOST I OSNOVNA PRAVA: DIMENZIJE I PERSPEKTIVE SIGURNOSTI LGBT OSOBA
11/12/2016
PRAVO NA FIZIČKI INTEGRITET I LJUDSKO DOSTOJANSTVO: OKTOBARSKI PROTESTI I PRIMJENA POLICIJSKIH OVLAŠĆENJA
15/12/2016

14/12/2016 JOŠ JEDAN UDARAC NA NOVINARA TUFIKA SOFTIĆA

Ukidanje policijskog obezbjeđenja Tufiku Softiću predstavlja još jedan udarac na novinara koji je u javnom interesu istraživao i obavještavao o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore.

Softić je preživio pokušaj ubistva na kućnom pragu 2007. godine i eksploziju u porodičnom dvorištu 2013. godine. Istraga pokušaja ubistva otvorena je tek sedam godina posle tog događaja i zatvorena posle godinu i po bez rezultata. U istrazi su zabilježeni očigledni propusti nadležnih tužilaca i policije koji predstavljaju kršenje međunarodnog standarda prava na djelotvornu istragu napada na život, pa je Softić zbog toga uz podršku HRA i Media Law Defence Initiative iz Londona podnio ustavnu žalbu i pokrenuo parnični postupak za naknadu štete. Uprkos prijavi tih propusta Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću u januaru 2016. godine, državno tužilaštvo je do danas po prijavi postupilo samo djelimično, tako što je Specijalno državno tužilaštvo zaključilo da u radu državnih organa ne prepoznaje krivična djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

I dalje izostaje odgovor državnog tužilaštva u cjelini. U međuvremenu je tužilaštvo zaključilo sporazum o priznanju krivice zbog lažnog svjedočenja sa čovjekom iz kriminalnog miljea koga je Softić među prvima sumnjičio za učešće u napadu na njega. HRA je zaključila da se tim sporazumom omalovažava problem neistraženog napada na novinara.

Imajući u vidu sve te pokazatelje suštinske nezainteresovanosti državnih organa da ostvare pravdu zbog napada na Softića, nije veliko iznenađenje ni to što mu je sada ukinuto policijsko obezbjeđenje  i to bez obrazloženja u čemu se njegova situacija danas razlikuje od one iz 2014. godine kada mu je ono dodjeljeno.

HRA će istrajavati u tome da sud, bilo u Podgorici ili Strazburu, konačno utvrdi odgovornost državnih organa i onih koji su ih predstavljali za nezakonito i nečovječno ponašanje prema Softiću.

To je neophodno da bi se bar donekle ostvarila pravda za Softića i natjerala država da ubuduće zaštiti ljudska prava u sličnim slučajevima.